Mjerilo kvalitete arhitektonske produkcije nekog prostora odnosno kulture nisu spektakularne arhitektonske ikone, već kvaliteta obične, svakodnevne arhitekture. Indikatori odličnosti ili banalnosti izgrađenog okoliša su svakodnevne građevine, prije svega opsežni stambeni korpus, od susjedstava i blokova do privatnih kuća. Suvremena slovenska arhitektura zbog pojedinih primjera uživa prilični međunarodni ugled, ali opće stanje stvari u provinciji je zabrinjavajuće. Put koji vodi od Ljubljane prema naselju Perovo pred Kamnikom prolazi kroz klasični primjer degradirane pokrajine, tijekom vožnje se kao neodređene slike redaju primjeri cjelokupne bijede izgrađenog okoliša, od tipiziranih hala Trzinske industrijske zone i starih ruševnih seoskih gospodarstava, do megalomanskoga trgovačkog centra i kiča kraljevstava privatnih kuća. Na zelenoj čistini pred Kamnikom se između drveća kao u snu pomaljaju strmi krovovi neobičnih stambenih objekata, arhitektura je to drugačijega fizičkog i socijalnog značenja od izgradnje u njenoj okolici.